Izabrane pesme
Olvido Garsija Valdes
TRANSLATED FROM SPANISH BY HVT
*
Apatija, bes, šiljci
bumeranga, iz hica
koji se vraća u meso, pod
izgriženi nokat. San sa druge strane
predlaže drugi pravac,
uklanjanje gneva i bespomoćnosti.
U snu sam se našla
i nisam bila baš sasvim ja,
crna linija, margina, a zatim
topli kolorit slasne
radosti, svetlo oka. Pesma je išla
tamo, gde neželjeno
stigne do nežnosti, donese
beg ili napad, raspoloženje pripitomi.
*
u kući se krijem u slučaju da neko
poželi da me vidi da me ne vidi
krijem se sada
kad je decembar i svetlost
ugašena
(je l’ to
ti dozivaš nesreću?
– nesrećo, dođi – ti?)
životinjski vonj iz jazbine
u kojoj je zima u kojoj
zidovi i crna sudba
u ritama
*
Podigneš oči i ptice, slučajno,
prelete nebom a zbog vazduha je ono
odsutno. Svetlost koja nas umiruje,
od slučajnosti i noći potiče
ta prozračnost, pesma koja dopire
bez muzike, jer je unutar
muzike. I kratka. Proživljava se
u tim očima. Širi se
leptirica pepeljasta kao
lepeza ćurana. Anima 11. To je ostalo
od ljubavi, oko i nožice. Vide blaga
svetlosti, u kojima su sneg
i grad i rosa i kiša. Čaša
od kristala, tama nerešena.
Reci mi,
dođi mi noćas u san na tren,
dođi da te čujem, uz lako cveće
porani do mene cvrkutom
kosa, jer ceo tvoj život beše teško
(bolno, bolesno) delanje, sem ovih godina
(duša srca, pesme) poslenjih.
*
Uđoše da se sklone sa vetra u toplu
svetlost sveća; ljubav je ljubiti
balu sa lica, ljubav je ljubiti
neprelazno. Kako već bela
kosa, kako zatvoren
pogled. Neprelazni
koren, ali koren koji teče
kao što teče tečno telo
puža nepokretnog
koje hrani spokojnog
svica, hranljiva bala
za glistu
iz hladnog
u toplo.
*
životinje se kreću, miš,
na primer, odozgo na dole,
po venjku loze i jasmina
do udubljênja na zidini
od kamena,
oprezno se kreće
iznad glava, vitkog stasa i duga
repa (i, gde je jedan, tu je), taj
prvi stanovnik sa zmijom i ostalima
Beogradski festival poezije i knjige, Beograd, 2014.